Santa  

   Int.Ch. Santana Happy Company  

 

Oštenjena : 24.12.2001. ~ Preminula : 22.11.2015.

 

MOJOJ SANTI ...

 

" MALI PRINC " Antoine de Saint-Exupery

 

" Osjećao sam da se događa nešto neobično. Stezao sam ga u naručju poput malog djeteta, a ipak mi se činilo kao da

nestaje u ponoru a ja nisam u stanju ništa učiniti da ga zadržim...

Ozbiljno je gledao u daljinu.

- Imam tvoju ovcu. I imam kutiju za ovcu. A imam i brnjicu...

I tužno se nasmiješio.

Dugo sam čekao. Osjećao sam da malo-pomalo postaje sve topliji.

- Mali moj, pa ti se bojiš...

Naravno da ga je bilo strah!

Ali on se tek blago nasmija:

- Večeras ću se još više bojati...

Opet me sledio onaj osjećaj neizbježnosti. I shvatio sam da ne bih  mogao podnijeti da više nikada ne čujem taj smijeh.

Za mene je on bio kao izvor u pustinji.

- Mali moj, još te želim slušati kako se smiješ...

Ali on mi reče:

- Noćas će isteći godina dana. Moja zvijezda će se nalaziti točno iznad onog mjesta gdje sam pao prošle godine...

- Mali moj, to nije istina, zar ne, ta priča o zmiji i o rastanku i o zvijezdi...

Ali on ne odgovori na moje pitanje. Reče mi:

- ONO ŠTO JE VAŽNO TO SE NE VIDI...

- Naravno...

- To je kao i sa cvijetom. Ako voliš neki cvijet koji se nalazi na nekoj planeti, onda je lijepo noću gledati nebo.

Sve su zvijezde rascvjetane.

- Naravno...

- To je kao s vodom. Ona koju si mi ti dao piti bila je poput glazbe zbog kolotura i užeta .. sjećaš se... bila je tako dobra.

- Naravno...

- NOĆU ĆEŠ GLEDATI ZVIJEZDE.MOJA JE PREMALENA DA BIH TI MOGAO POKAZATI GDJE SE TOČNO NALAZI. BOLJE JE OVAKO. MOJA ĆE ZVIJEZDA ZA TEBE BITI JEDNA OD ZVIJEZDA. I TAKO ĆEŠ UŽIVATI GLEDAJUĆI SVE ZVIJEZDE..

Osim toga, dat ću ti jedan dar...

Još se jednom nasmijao.

- Ah! Mali moj, kako volim tvoj smijeh!

- Upravo to će biti moj poklon... bit će kao s vodom...

- Što želiš reći?

- Za sve ljude zvijezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodiči. Za druge, one su samo male svjetiljke. Za učenjake, one su problemi. Za mog poslovnog čovjeka one su bile zlato. Ali sve te zvijezde tamo šute. A ti, ti ćeš imati zvijezde kakve niko nema...

- Što želiš reći?

- KAD NOĆU POGLEDAŠ NEBO,BUDUĆI DA ĆU JA BITI NA JEDNOJ OD ZVIJEZDA , IZGLEDAT ĆE TI KAO DA SE SVE ZVIJEZDE SMIJU. TI ĆEŠ IMATI ZVIJEZDE KOJE SE ZNAJU SMIJATI.

I još se jednom nasmijao.

- A kad se napokon utješiš (čovjek se uvijek utješi), bit ćeš sretan što si me upoznao.Uvijek ćeš biti moj prijatelj. Poželjet ćeš se smijati samnom. Otvorit ćeš ponekad prozor, onako, iz zadovoljstva... I tvoji prijatelji bit će iznenađeni kad te vide da se smiješ gledajući u nebo. A ti ćeš im tada reći: »Da,uvijek se smijem zvijezdama.!« A oni će pomisliti da si lud. Jesam ti podvalio... On se i dalje smijao.

- BIT ĆE TO KAO DA SAM TI , UMJESTO ZVIJEZDA, DAO MNOGO ZVONČIĆA KOJI SE SMIJU...

On se još smijao. A zatim se uozbilji:

- Noćas... znaš... nemoj doći.

- Neću te napustiti..

- Izgledati ću bolesno ... izgledati ću  kao da umirem.

Tako je to. Nemoj to doći gledati, nema smisla...

- Neću te napustiti.

No,on je bio ozbiljan.

- Kažem ti to... i zbog zmije. Ne smije te ugristi... Zmije su zle. Mogu ugristi iz čistog zadovoljstva...

- Neću te napustiti.

Ali nešto ga umiri:

- Istina, one nemaju više otrova za drugi ugriz...

 

Te noći nisam primjetio kad je pošao. Pobjegao je nečujno. Kada sam ga uspio dostići, išao je odlučno, brzim korakom. Rekao mi je samo.

- Ah! Tu si...

I uhvatio me za ruku. Ali se još mučio:

- Griješiš. Bit će ti teško. Boljet će. Izgledat ću kao da sam mrtav, a to neće biti istina...

Ja sam šutio.

- Shvaćaš? To je vrlo daleko. Ne mogu nositi ovo tijelo. Previše je teško.

Ja sam šutio.

- Moje će tijelo nalikovati staroj , napuštenoj ljušturi. A stare ljušture su tužne...

Ja sam šutio.

Malo se obeshrabrio. No, još je jednom pokušao:

- Bit će to lijepo, znaš. I ja ću gledati zvijezde. I sve će zvijezde biti bunari sa zahrđalim koloturom. Sve će mi zvijezde davati piti...

Ja sam šutio.

- To će biti veoma zabavno! Ti ćeš imati pet stotina miliona zvončića, a ja ću imati pet stotina miliona izvora...

A tada on zašuti i počne plakati.

- To je ovdje. Pusti me da sam napravim taj korak.

A onda sjedne jer ga je bilo strah.

Zatim reče:

- Znaš... moja ruža... ja sam za nju odgovoran! A ona je tako slaba! Ona je tako bezazlena! Ona ima samo četiri ništavna trna da je brane od svijeta...

I ja sam sjeo jer više nisam mogao stajati. On mi reče:

- Eto... To je sve...

 

Još je malo oklijevao, a zatim je ustao. Koraknu.

Ja se nisam mogao pomaknuti.

Bljesnu žuta munja kraj njegove noge. On ostade za trenutak nepomičan. Nije viknuo.

Pao je polako kao što pada drvo. Nije se ništa čulo zbog pijeska. "

 

     

 

Fotogalerija

 

 

   Cicerona  

   Cicerona Happy Company  

 

Oštenjena : 15.07.1998. ~ Preminula : 2012.

 

Naša velika maza koja više nije među nama... 13 godina i 7 mjeseci nesebično je dijelila ljubav svima...

Jedan veliki komad naših srca otišao je s njom... i ostala je praznina koja se više nikada, nikada neće ispuniti...

Uvijek vesela, vedra i spremna na igru... neumorno je plivala, trčala livadama, donosila aport i prkosila godinama...

a onda se tiho ugasila poput svijeće i napustila nas zauvijek...

 

Obožavala je  štence i mladim kujama požrtvovano pomagala oko podizanja mladih...

strpljivo podnosila njihove šteneće nestašluke i nikada ali baš nikada se nije naljutila...

Strpljiva, slatka, umiljata, draga... naša velika ljubav... naša nikada preboljena Cicerona !!!

 

 

Fotogalerija

 

  

   Astra  

   Astra Happy Company  

 

Oštenjena : 2000. ~ Preminula : 2011.

Vlasnik : Obitelj Topolovec

 

Naše Astre više nema...

Otišla je negdje na bolje mjesto gdje se sada zajedno sa svojim psećim prijateljima zabavlja i veseli ...

Vjerujem da raj za pse postoji, a Astra je sada tamo ... 

Iskreno suosjećamo sa dragom vlasnicom Vlastom Topolovac kojoj je Astra uljepšala čitavo jedno desetljeće

i bila njena najbolja prijateljica ...

 

 

 

   Nina  

   Hoiker's Atractive Nuisanse  

 

Oštenjena : 30.07.2004. ~ Preminula : 2010.

 

Prošlo je već dosta vremena kako nas je ostavila naša draga,

predraga Nina a ja još uvijek nisam sposobna napisati posvetu kakvu ovo predivno biće i zaslužuje ...

Nježna, slatka, draga, mila, dobra ... samo su neki od epiteta koji opisuju moju Ninu ...

Kad budem spremnija i kad mi ova gruda u prsima dozvoli, napisat ću Nini posvetu kakvu i zaslužuje ...

 
Draga moja Nina, hvala ti na svemu što si mi dala ... a dala si samu sebe i više od toga ...

Hvala ti što si mi promijenila život !!!

Poslije sebe si ostavila golemi trag ... tvoje kćeri, tvoje unuke i praunuke ponos su naše uzgajivačnice.

Došla si nenadano u naš dom a tako si otišla ... nenadano, ostavivši iza sebe jednu veliku prazninu ...

I tugu koja ne prestaje ...

 

 

 

   Lora  

   Stonella Happy Company  

 

Oštenjena : 24.12.2000. ~ Preminula : 2009.

Vlasnik : Tanja Colić

 

MOJA DRAGA TANJA OSTALA JE BEZ SVOJE NAJBOLJE PRIJATELJICE. TIHO I NENADANO ...

JEDNOSTAVNO JE ODŠETALA IZ NJENOG ŽIVOTA. PUNIH 9 GODINA MOJE MALO BIJELO KLUPKO,

KOJE JE IZRASLO U PREKRASNU I DRAGU KUJICU, UVESELJAVALO JE ŽIVOT MOJE TANJE.

HVALA TI TANJA NA SILNOJ LJUBAVI KOJU SI DAVALA NAŠOJ LORI !!!

ISKRENO SUOSJEĆAMO S TOBOM ... I ZNAMO ... DA RAJ ZA PSE UISTINU POSTOJI !!! A LORA JE SADA TAMO !!!
 

         

 

      Jučer sam se rastala od moje najveće ljubavi, od moje Lore. Moja obitelj i ja jučer smo ostali bez jednog člana. Tako je kišilo cijeli dan nebo se spustilo na zemlju, i ono je plakalo sigurna sam u to. Moje Lore više nema i ne mogu vjerovati da pišem ove riječi, ne mogu vjerovati da je nema više, da je nema sad tu pored mene, ne mogu vjerovati da je nisam danas vodila vani, da joj nisam punila njezinu zdjelicu dok ona maše repom i čeka da je isprazni u par sekundi, i onda nakon toga brzo ode po papuču prvu koju nađe i dođe s njom pokazati kako je poslušna i zahvaliti se za obrok koji je dobila. Ne, u ništa od toga jednostavno ne vjerujem, i boli me ova praznina koja je nastala nakon njezinog odlaska, ali eto tješi me da je otišla u mali pseći raj, i tješi me to da se sad igra po nebeskim prostranstvima, da trči po ogromnim prekrasnim livadama, i sigurna sam da me gleda i da me i dalje voli i maše repom sad kad je spominjem, da u sve to sam sigurna i to mi daje snagu za dalje.
      Lora moja... hvala ti za svaki trenutak koji si mi pružila da ga proživim s tobom, hvala ti za svaki sat koji sam imala s tobom, hvala ti za sve što si strpljivo čekala, hvala ti za sve trenutke u kojima si bila uz mene... da ti si ta koja je bila uz mene uvijek i uvijek i kad mi je bilo lijepo i kad sam bila tužna i sama i sretna i kad sam bila ljuta i vesela, zauvijek si bila uz mene ti, ali uvijek sam imala tebe... i znaš da sam ti sto puta to i rekla, i znaš koliko sam te grlila i mazila koliko sam te u biti htjela samo za sebe, sebično od mene, ali ti mi to ne zamjeraš, jer sam ja bila uz tebe uvijek i znaš da nikad nisi bila sama. Hvala ti što si me naučila slušati te bez da mi išta kažeš, samo tvoj pogled je bio dovoljan, hvala ti što si mi pokazala da si nešto što se riječima ne može opisati, a onaj ko nema pse a pogotovo goldene ne može u nikakvim snovima zamisliti što se dobije s tim četveronožnim prijateljem, ne to niko ne zna.
      Znaš da sam do zadnjeg trena očekivala čudo, da sam očekivala da su svi nešto pogriješili i da ćeš ti opet biti ona stara najslađa, najdraža moja Lora, uvijek vesela puna snage za igru, za kupanje, za spavanje i odlaske u šetnje. Očito da je moralo ovako biti, evo još malo pa ti je i rođendan i znaš što si svake godine dobivala. Šaljem ti sve poljupce ovog svijeta i svu sreću ovog svijeta, neka te prati u svakom tvom koraku, volim te, i uvijek ću te voljeti i zauvijek ćeš živjeti u našim srcima. Tužni smo, meni se srce raspada od tuge i boli, ali obećajem ti da ću biti jaka, isto onoliko koliko si i ti bila! Ti si mi pokazala da to moram biti, ti si me tome učila do zadnjeg dana.
      Pozdrav mojoj srećici, uživaj ti meni i budi sretna, ja bi mogla ovako još satima pisati, ali evo ne mogu, prevelika je ova tuga! Jednom drugom prilikom, kažu da vrijeme učini svoje, ali ja u to u ovom trenu nikako ne vjerujem!

                                                                                                                                                                                                                             Tanja Colić

 

   Duga  

 

Oštenjena : 1994. ~ Preminula : 2005.

 

DUGA, NAŠA PRVA GOLDENKA, NAŠA VELIKA LJUBAV, KOJE VIŠE NEMA MEĐU NAMA ...

ALI KOJA ĆE ZAUVIJEK ŽIVJETI U NAŠIM SRCIMA ... PREKO DUGE, ZAVOLJELI SMO GOLDENE ...

 A TKO JEDNOM ZAVOLI GOLDENE, VOLI IH ZAUVIJEK ... TO SU PSI KOJI ŽIVE ZATO DA VAS USREĆE ...

DA VAM UDOVOLJE ... DA VAS UČINE OBOŽAVANIMA ...

BESKRAJNA LJUBAV KOJOM VAS SVAKODNEVNO OBASIPAJU, NEOGRANIČENA ODANOST, ČINE VAS POSEBNIMA ...
TO SU PSI KOJI VAM PRIČAJU, SAMO IH TREBA ZNATI ČUTI ... I PAŽLJIVO SLUŠATI ...
 

 

DUGA, HVALA TI, ŠTO SI NAS STRPLJIVO UČILA SVEMU ŠTO SADA ZNAMO ...

ŠTO SI NAS POLAKO UVODILA U SVOJ MALI SKRIVENI PSEĆI SVIJET I OTKRILA NAM MNOGE PSEĆE TAJNE ...
PREKO SVAKOG NOVOG ŠTENETA, MI VOLIMO TEBE ... HVALA TI ...

 

 

 

Novosti ~ O nama ~ Naši psi ~ Future ~ Štenci ~ Naš uzgoj ~ Rad s psima ~ Kontakt ~ Linkovi ~ Export